Rak prostate pobeđen visokim dozama testosterona

Donedavno se smatralo da testosteron predstavlja svojevrsno “gorivo” za rast i napredovanje karcinoma prostate, zbog čega je cilj primene gotovo svih terapijskih protokola za lečenje ove vrsta raka bio smanjenje nivoa tog hormona u organizmima obolelih. Međutim, novo i još uvek eksperimentalno istraživanje je dovelo naučnike do sasvim drugačijih rezultata i zaključaka u vezi sa dejstvom testosterona na maligne bolesti prostate, budući da je primenom tzv.  “šok terapije” visokim dozama testosterona kod jednog ispitanika sa uznapredovalim stadijumom raka prostate došlo do potpunog izlečenja, ali je i kod svih ostalih pacijenata koji su učestvovali u istraživanju registrovana značajna regresija bolesti.

Nivo tumorskog antigena specifičnog za prostatu (PSA), koji je ujedno i jedini pouzdan biohemijski tumor marker za ranu detekciju malignih promena, drastično se smanjio kod većine od 47 muškaraca koji su se podvrgnuli novoj terapiji testosteronom. Kod jednog pacijenta nivo PSA je čak iznosio nula nakon tri meseca i 22 ciklusa lečenja, istakli su naučnici koji su učestvovali u sprovođenju pomenute studije.

Ovaj potencijalno revolucionarni medicinski eksperiment pokrenuo je Prof. Dr Sam Denmeade iz Univerzitetske bolnice “Johns Hopkins” u Baltimoru, SAD. “Cilj sprovedene eksperimentalne terapije je bio da visokim dozama testosterona pokušamo da ubijemo tumorske ćelije. Rezultati sprovedene terapije su iznenađujuće dobri, iako smo još u početnoj fazi. Ohrabruje nas i činjenica da bolest stagnira kod većine ispitanika već godinu dana, otkada su na ovoj vrsti terapije”, izjavio je profesor Denmeade, pritom dodavši da su svi oboleli pre primene testosteronske terapije bili tretirani hormonskim hemioterapeuticima Abirateron i Enzalutamid, na koje su već bili razvili rezistenciju. Decenijama pre ovog otkrića muškarci oboleli od malignoma prostate su lečeni supresijom lučenja testosterona, muškog polnog hormona koji luče testisi, a takav oblik terapije i danas zagovaraju mnogi stručnjaci iz oblasti urološke terapije. Naučnici se ipak nadaju da će dalja istraživanja potvrditi veću uspešnost ove eksperimentalne metode, zaključuje se u saopštenju.

Preveo: Dejan B. Živanović, B. Sc. (hons.), spec. kliničke nege

Izvor: http://www.telegraph.co.uk